Istorija P2P mreža

Oni koji već duže vremena prate i koriste P2P (Peer-to-Peer) mreže već znaju da se dosta mreža i njihovo postojanje ugasilo ili dekomercijalizovalo najviše zbog korišćenja u svrhe razmjene pravom zaštićenih fajlova. P2P je isprva bio namjenjen u naučne svrhe, za razmjenu dokumenata među naučnicima širom svijeta, putem povezivanja više servera u jednoj mreži, dok je kasnije dobio ulogu povezivanja više klijent računara, tj. ljudi, tako da je svrsishodnost upotrebe P2P mreža prerasla u telefoniju pa i u media streaming. Sa druge strane jedan od prvih P2P protokola za distribuciju diskusija je Usenet News, koji se i danas koristi iako u daleko manjem obimu zbog loše mogućnosti moderacije diskusija i pojave inormne količine SPAM-a. Sa druge strane nova istraživanja pokazuju da se SPAM preselio na Web isključivo zbog veće komercijalizacije koja vlada Web-om, tako da će Usenet uskoro biti možda i SPAM-free i može se očekivati neki retro-comeback.Do sad najpoznatije P2P mreže koje u potpunosti koriste tu strukturu su Gnutella i Freenet. Vremenom se P2P podijelio na različite strukture protokola, kao što su centralizovani (Napster), decentralizovani (KaZaA), strukturisani (CAN) i mreže bez strukture kao Gnutella.

P2P i kršenja autorskih prava

Korišćenje P2P mreža i dalje raste, iako borba za zaštitu autorskih prava od strane autora i dalje smanjuje postojanje takvih mreža, naročito u SAD, dok i druge države pripremaju ili uvode nove zakone koji onemogućavaju postojanje ovakve vrste razmjene podataka. Međutim pad Napstera 2001 godine, te Grokstera 2005 godine u parnicama protiv Sony-ja i MGM-a, je nagnalo nove P2P magnate da svoje strukture prave u hibridnim okruženjima te omoguće hostovanje fajlova, kako i informacija i putanja do tih fajlova direktno na klijent mašinama. To je u neku ruku zaštitilo takve mreže od tužbi, ali svakako nagnalo RIAA da tuži pojedince kod kojih se pronađu fajlovi koji povređuju prava autora.

eDonkey protokol i razmjena fajlova putem eMule

Danas su sve popularnije P2P aplikacije koje za svrhu imaju isključivo “djeljenje” odnostno razmjenu fajlova (file sharing). Nakon pada Kazaa i Napstera, pojavljuju se novi metodi razmjene koji zaobilaze zakonske regulative i omogućuju razmjenu fajlova među klijent mašinama. Takav protokol je i eDonkey koji se danas najviše bazira na eMule klijent aplikaciji, iako su kasnije i drugi software sharing alati prešli na isti protokol (FleshGet, Morpheus, iMash, Shareaza, itd.). eMule od svog postojanja 2002 do danas u svojoj mreži ima preko 5 miliona korisnika, ali borba autora, diskografskih kuća i filmskih produkcija i dalje traje, te inormno utiče na degradaciju ove mreže, što je dovelo i do skorog “istrebljenja” korisnika sa područja SAD-a, koji su kroz kampanju istrebljenja natjerani da prekinu korišćenje mreže. Prljava igra je dovela i autore i medijske tj. izdavačke kuće da se bore prvljavim sredstvima, tako da je u zadnje vrijeme povećan broj lažnih servera u eMule mreži koji nose gomile lista fajlova ali ih preusmjeravaju na malware ili spyware aplikacije. Neoficijelno je poznato da su izavači angažovali i hakerske grupe koje su upadale na postojeće servere i menjali liste fajlova, i na taj način zatrovali mrežu lažnim i koruptnim fajlovima, što je većinu eMule populacije nagnalo na migraciju na druge P2P mreže.

Danas eMule je pao na 10ak servera baziranih u Evropi, te predvođen peerates.net i dalje operiše, ali isključivo unutar Evrope i Azije (najviše Francuska, Španija, Italija i Njemačka), što je istovremeno dovelo do smanjenja broja filmova i fajlova sa engleskim kao osnovnim jezikom.

BitTorrent: Gigant u razmjeni fajlova

Najveći neprijatelj izdavačkih kuća i autorskih prava je BitTorrent file sharing protokol koji po nekim statistikama iz 2008 uzima gotovo 35% ukupnog internet saobraćaja. Njegova popularnost je bazirana na prilično efikasnom “mirrorovanju” filova po različitim peerovima, pod nazivom seed (sjeme). Sjeme predstavlja dio fajla. Razlaganjem identičnih sjemena po različitim peerovima eksponencionalno povećava šansu za brži i efikasniji download. Do sada postoji dosta klijent aplikacija za download putem BitTorrent protokola te većina ih u nazivu ima Torrent, dok se putem weba vrši pretraga torrenta putem različitih torrent pretraživača (BitTorrent Trackers). BitTorrent, Inc. kao izvorni vlasnici i proizvođači BitTorrent protokola, iako nisu direktno povezani sa razmjenom autorski zaštićenih podataka, i dalje imaju dosta problema koje im proizvode većinom izdavačke kuće. S obzirom da zakonski ne mogu da naude takvoj mreži, izdavačke kuće istim načinom kojim su to činili korisnicima eMule mreže sada pokušavaju da “truju” i seed-ove fajlova nad kojim posjeduju autorska prava, te ih prave koruptnim za download. S toga danas većina BitTorrent trackera omogućuje pristup samo uz pozivnicu (invite) koji se razmjenjuju na sajtovima i forumima (kao npr. RealPoor.com). Na taj način lakše se prate invite-ovani korisnici te se drastično umanjuje šansa za “trovanjem” seed-ova.

Danas postoje P2P klijent aplikacije koje funkcionisu i na više mreža i protokola (kao MLDonkey koji omogućava download preko BitTorrent, KAD, Direct Connect i HTTP/FTP protokola).

Borba vlasnika autorskih prava i dalje traje, te se ulažu velika sredstva kako na legalnom nivou, tako i na black-hat metodama gdje se na sve moguće načine pokušava prekinuti lanac razmjene autorski zaštićenih fajlova, a tu isključivo mislim na video i audio fajlove (filmovi, serije, muzika). Sa druge strane, piratska industrija ne posustaje te konstantno se pojavljuju nove metodologije koje omogućavaju nesmetanu razmjenu svih vrsta fajlova.
File Hosting portali kao novi presedan u masovnoj razmjeni fajlova

Do sada, pošto sam i sam korisnik P2P mreža, sam se susretao sa dosta poteškoća, čak sam i nekoliko puta bio opomenut od sopstvenog ISPa kako moram obustaviti razmjenu fajlova zbog ugrožavanja prava izvornog autora, ali potreba za razmjenom i lak pristup takvim fajlovima i dalje mi omogućava nesmetanu razmjenu čak i putem improvizovanih metoda koje danas postaju standard. Jedna od takvih je i korišćenje popularnih file hosting portala kao što su RapidShare i MegaUpload koji se koriste za upload veće količine fajlova ili većih fajlova kao što su software, dugometražni audio i video zapisi, samim tim i oni sa autorski zaštićenim pravima za dalju distribuciju. Međutim dosta ISPova, da bi zaobišli sudske parnice, jednstavno blokira korištenje takvih sajtova kroz HTTP, što sa druge strane se kosi sa zakonom o pristupu informacijama, te ulazi u domen restrikcije koji u većini zemalja ne bi smio biti zakonit.

RapidShare i novi ultimativni metodi za razmjenu veće količine fajlova

Njemački RapidShare, baziran u Svajcarskoj,  jedan od najvećih 1-click file hosting sajtova na svijetu, u zadnje vrijeme trpi žestok pritisak od strane američkih i njemačkih agencija za zaštitu autorskih prava, te je bio primoran da uvede jednu vrstu kontrole uploadovanih fajlova, na što je RapidShare isprva pristao, dok je mjesec dana kasnije objavio da “RapidShare ne želi da špiunira fajlove uploadovane od strane svojih korisnika, niti po svom pravilniku na to ima pravo, stoga garantuje da fajlovi koji se uploaduju neće biti pregledani, izuzev ako se download link ne distribuiše za širu javnost”.

Tu i dalje postoji dosta zakonskih praznina koje ne pokrivaju određene slučajeve, te je i sam RapidShare ostavio “prostor” za korisnike koji razmjenjuju autorski zaštićene dokumente, koji po nekim neformalnim statistikama čine 90% ukupnog prometa informacija na RapidShare, što definitivno omogućuje RapidShare-u da bude 12 po redu najpopularniji sajt na svijetu.

Korisnici su shvatili poruku, tako da skraćuju nazive fajlova te najčešće koriste konvencije imenovanja koje uzimaju samo prvo slovo naziva riječi i godinu izdavanja (release date). Sa druge strane oni koji distribuiraju, koristeći besplatne blogove i forume za objavu i Search Engine kao medij za širenje promocije, “anchoruju” takve fajlove sa regularnim nazivom fajla (filma, software-a, muzičkog komada ili albuma), tako da je vrlo lako pronaći takve sajtove i rapidshare fajlove. Jedina mana FREE RapidShare distribucije je što se svaki veći fajl mora podijeliti na fajlove do maksimalno 200MB po jednom accountu, jer je to limitirano od strane RapidShare-a. Sa druge strane sofisticiranije metode distribuiranja, putem  skripti za registrovanje više naloga i registrovanih Premium accounta, te “mirrorovanje” na različite file hosting sajtove, omogućuju nesmetan i direktan download fajlova.

Poteškoće za besplatni download preko RapidShare su većinom izazvane samim ograničenjima na RapidShare-u, kao što su pauze od 15 minuta nakon download-a jednog fajla, ili nemogućnost downloada više fajlova odjednom. Međutim, postoje i software alati koji omogućuju nesmetan download bez ograničenja. Jedan takav je i CryptLoad, kao i jDownload, koji omogućavaju nesmetan unos više lista fajlova za download sa različitih lokacija, uz podešavanje dužine pauza među downoadima i mogućnosti automatizacije izmjene vašeg dinamičkog IP-a rebootovanjem vašeg ADSL ili cable modema. Uz pomoć ovakvih alata progres vaših noćnih download sesija će se višestruko ubrzati, tako da na primjer pri brzini internet konekcije od 1Mb/s za 8 sati downloada u nekim noćnim (GMT+1) periodima možete očekivati i preko 3GB downloada što je putem svih dosadašnjih P2P protokola, u zavisnosti od dostupnosti identičnih izvora (sources, seeds), prenos tolike količine podataka moglo da traje i po nekoliko dana.

Korisna proceudra i metodologija za download sa RapidShare

Ono što sa sigurnošću besprekorno funkcioniše jeste sljedeća procedura:

• Pronaći RapidShare download – što je možda i najlakši proces. Putem search query-ja rapishare download ili rapidshare links dobićete listu gomile sajtova koji imaju na hiljade rapidshare linkova.
• Instalirati CryptLoad – kako bi na osnovu informacija na sajtu i podešavanja IP change skripte za vaš modem omogućili nesmetan download većih lista bez pauza među downloadima.

Oni koji žele to da pretvore u cjelodnevnu aktivnost, ili da se pridruže ekipama za distribuciju, onda svakako trebaju da pređu na plaćeni Premium paket RapidShare-a koji ostavlja više mogućnosti na izbor, i uklanja ograničenja. Sa druge strane, oni koji žele da pojačaju svoje znanje o ovakvoj vrsti razmjene podataka mogu se pridružiti komunama koje objedinjuju sve tehnike i metodologije za besplatan download veće količine fajlova. Zaintersovani sa “našeg” govornog područja mogu pratiti razvoj ove metodologije razmjene fajlova putem foruma kao što su RapidSerbia i Piksla, gdje istovremeno mogu doći i do tehničkih informacija i podešavanja koja su im potrebna za nesmetano funkcionisanje alata za RapidShare, kao i do lista fajlova za download.

Rat pirata i autora se nastavlja

Sve u svemu, rat između piraterije i izvornih autora se nastavlja. P2P protokoli nisu nigdje zakonski zabranjeni, ali ne i razmjena autorski zaštićenog materijala. Na kraju odgovornost za kršenje autorskih prava se dijeli na pirate, distributore i korisnike. S obzirom da su pirati tehnički ispred distributora i autora, oni lakše pokriju svoje tragove na internetu, dok distributori i korisnici su svakim danom suočeni sa pretnjama autora (većinom izdavačkih kuća) i tužbama. Stotine blogova i foruma se formira na dnevnoj bazi koji distribuiraju download linkove, dok sa druge strane svakodnevno pristižu tužbe na ISPove i hosting providere koji daktiviraju sajtove koji distribuiraju takav sadržaj, te na zahtjev tužioca imaju pravo da  odaju informacije o korisnicima koji koriste P2P u takve svrhe. Na svakom je ponaosob da odluči iz koje perspektive će da posmatra P2P i u koje svrhe želi da ga koristi, te je odgovornost na svakom individualna.

Modifikovano : February 1st, 2009 Svrstano pod : Društvo i društvene nauke, Ekonomija i poslovanje, IT, Tehnologije, Zabava Navigacija : Previous post / Next post