Ovo je pitanje koje se u zadnje vrijeme sve više i više spominje u dosta branži, kako na lokalnom i regionalnom nivou, te još više globalno tj. internacionalno. Izmeđuostalog i obični smrtnici koji imaju manji kapital razmišljaju kako da “sačuvaju” svoja sredstva u toku predstojeće ekonomske krize. Svakako oni koji imaju veći kapital imaju i veći problem kako sigurno uložiti taj kapital.

Kako recesija i globalna kriza utiču na ulagače

Ulaganje kapitala zavisi sigurno od mnogo faktora. Prvenstveno od visine kapitala, zatim regiona u kojem se kapital nalazi te načina investicije koja se razlikuje većinom u visini rizika koji definiše sam investitor. Visina rizika je donedavno bila povezana sa vrstom ulaganja. U ovom trenutku stvari se još više komplikuju, s obzirom da finansijska kriza sigurno putuje Zemljom i guta i male i velike, kako banke tako i investicione fondove pa čak dovodi neke zemlje do kolapsa na nivou države, kao u slučaju Islanda i trenutnog pada Vlade u Letoniji, te finansijske i ekonomske agonije u ostalim Baltičkim zemljama i Jugoistočnoj Evropi. To sve negativno utiče na investitore, naročito na srednje i male ulagače koji gledaju da sigurno ulože svoj obično krvavo stečeni kapital .

Investitori na području SAD su imali priliku prvi da osjete udar recesije koji se očigledno još nije zaustavio. Prvo finansijski krah na tržistu nekretnina, zatim pad indexa na berzama, praćen bankrotom velikih investicionih grupa, fondova i banaka je doveo do rapidnog smanjenja poslovanja na berzama, pada dionica i smanjenja trgovine obveznicama koje su za kratko vrijeme iz klase A presli u klasu C, a vlasnici nekretnina i gradjevinski investitori ostali na “suhom”. Finansijski krah je kao virus zarazio i ekonomski sektor SAD-a koji se poput kuge preneo preko okeana i zarazio cijelu Evropu i Aziju, a naravno nije zaobisao ni daleku Australiju. Sve grane industrije bilježe pad, velike koncerne najavljuju i otpuštaju i po 20% svojih zaposlenih, pa čak i neke industrije kao farmaceutska kojoj kriza još nije pokucala na vrata. Softverski giganti poput Microsoft-a u prvom mjesecu 2009 bilježe pad 11%, te nagovještavaju skori odpust do 5,000 radnika. Po svemu sudeći auto industrija trpi najjači udar, te veliki američki auto giganti General Motors i Crysler vide izlaz samo u državnoj pomoci i kapitalu od 20ak milijardi dolara koji bi im pomogao da obezbjede opstanak za 80% svojih radnika. U istoj takvoj situaciji su i njemački automobilski proizvođači Opel (inače u vlasništvu GM) i VW koji je u prošlom mjesecu većinskim udjelom preuzet od strane sunarodne kompanije Porsche.

Globalna svjetska kriza, poput lavine kupi sve pred sobom, te se akumulira svakim novim danom, gdje se efekat razornosti povećava iz dana u dan i obuhvata sve više branži i regiona. Finansijski i ekonomski stručnjaci špekulišu o efektima i trajanju ovog perioda, ali niko sa tačnošću ne može da nagovjesti šta nas sve čeka i kakav će biti konačni ishod. Većina ih se slaže sa tvrdnjom da će krizni periodi i recesije u Americi sa početka 70-ih i 80-ih biti vrlo brzo premašene ovom krizom koja će imati makro efekat i biti dosta dublja i podmuklija od svih prethodnih. Permanentni ožiljci kreditne krize i krize nekretninama u Americi će vidno usporiti oporavak od recesije. Recesija nije svo zlo koje nas očekuje, jer post-recesiono stanje sa povišenom inflacijom i višim kamatnim stopama, velikom kvotom nezaposlenosti će sigurno još dugo da utiče na nas budući način života.

Neki smatraju da je ovaj period izvrstan za novu eru američke i svjetske privrede, te je bio neminovan za preokret toka svjetske ekonomije. Amerikanci, predvođeni novim predsjednikom Obamom, dugo očekivanim reformistom, će svakako morati da svoj trenutni način života kompletno preokrenu. Uvoz će se morati uveliko umanjiti, izvoz povećati, a outsourcing u velikoj mjeri reducirati. To predstavlja direktni udar na elitne korporacije, koje će ubuduće biti primorane da angažuju stručni kadar iz “svoje kuće”, što će direktno umanjiti profit i povećati troškove produkcije, ali za uzvrat će morati ponuditi bolji kvalitet. Kina će isto tako morati da se okrene više sebi i svom građanstvu, i potrudi se da im ponudi bolji životni standard, smanji nemoralno iskorištavanje radne snage i obezbjedi svojim stanovnicima život dostojan čovjeka. Na taj način Kina će zasigurno preuzeti primat i nositi epitet najveće svjetske ekonomske sile koji joj i pripada.

Pozicija balkanskih zemalja u odnosu na globalnu recesiju

Na žalost, niti jedno predviđanje ne vidi svjetlo na ulazu u budućnost, međutim dosta vas će se složiti da su za neke regione na planeti Zemlji mnogi trenuci bili dosta teži od postojećih ili ovih koji nadolaze. Tako i za nas, iz regiona bivše Jugoslavije, ili geografski gledano, nas lociranih na Balkanskom poluostrvu, ovo vrijeme nebi trebalo da unese značajne promjene u naše živote. Dosta regionalnih i lokalnih kompanija zloupotrebljava pojavu ekonomske krize iako se ne nalazi u lancu zahvaćenom tim virusom. “Običnim smrtnicima” na Balkanu ova svjetska kriza sigurno neće nauditi mnogo. U najgorem slučaju neki će izgubiti posao, ali za one koji su vrijedni i kvalitetni ni to neće predstavljati problem da se ponovo snađu i opstanu bez većih glavobolja. Nakritičniji dio stanovništva se bazira na osobama između 50 i 65 godina života, koji nigdje nisu dobrodošli kao nova radna snaga, a ostali su bez zaposlenja pred penziju.

Najveće bolove u glavi će zasigurno osjetiti oni koji imaju veći kapital u posjedu. Pošto stanovnici drugih zemalja zahvaćenih krizom već prolaze kroz takve nevolje, a neki od njih znaju i kako da ih prevaziđu, onda shodno tome treba i djelovati, i pratiti ono što veći investitori rade i smatraju pametnim. Naravno, pravovremena i vjerodostojna informacija je uvijek zlata vrijedna, tako da se neke strategije investiranja ne mogu aplicirati na određene mikro regione, ali svakako su globalno uvažene i treba ih uzeti u razmatranje.

Kako i gdje investirati u 2009. godini?

Greška! Podnaslov bi trebao da glasi kako i gdje investirati u narednih 5-10 godina, što bi bilo prvo pravilo. Na investicije se treba gledati dugoročno, te se shodno sa tim i ponašati. Recesija je i najbolje vrijeme za investicije, jer kao što bi Baron Rothschield (poznati Londonski bankar iz 19. vijeka) savjetovato investitorima: “Kupujte dok krv teče ulicama!”

Investiranje u dionice i nestabilne berze je automatski povezano sa rizikom, međutim gledajući amerikance i njihovo tržiste obveznicama, koje i dalje predstavlja najprioritetniji ulagački kapital pored tržišta dionicama, s obzirom da tržiste nekretnina još uvijek nije toliko unazađeno da na atraktivnim lokacijama možete povoljno doći do nekrentina. Svakako, i to vrijeme će doći, ali da bi kupili kvadrat apartmana na Miami Beach-u, sa pogledom na more, još uvijek morate izdvojiti više od $3,000 za metar kvadratni kao i prije par godina. To isto važi za isključivo turističke centre kao sto su New York, Las Vegas, Los Angeles i druge. Narednih godina će i ta tržista da popuste ukoliko se rapidno smanji broj turista, što je već slučaj sa većinom destinacija u SAD, izuzev New York koji jos uvijek važi kao Shopping Mekka za Evropljane, naročito za Britance. Razvoj trenutnih događaja na Forexu ide u prilog dolaru, što automatski umanjuje apetit Evropljana za putovanjem u SAD. Globalno, turizam sigurno neće biti posteđen. Šta više, Hrvatska je zabilježila 30% umanjenu posjećenost u toku zimskog perioda, što nagovještava i smanjenu ljetnu sezonu, iako su se hrvati spremili na jos jednu rekordnu sezonu, a i dosta investitora je uložilo sredstva s obzirom da od 1.1.2009 u Hrvatskoj i inostrani građani mogu kupovati nekretnine.

Predstojeće godine štednje?

Apelovanje vodećih svjetskih medija, i copy/paste regionalnih i lokalnih poltron-medija, konstantno nam gura informaciju o godinama štednje i teškim vremenima koje dolaze, koje hipnotičkim efektom djeluju na svakog pojedinca. Ljudi padaju u očaj i strah, te zbog nevjerice, te nedostatka informacija, povlače svoj kapital iz banaka i vraćaju se metodi “kućne slamarice”. U Americi u oktobru 2008 godine je takav jedan uticaj medija pokazao svoju pravu moć. Po zadnjoj statistici, Amerikanci su uštedjeli 260 milijardi dolara, čak 70 milijardi više nego isti mjesec prethodne godine. Štednja svakako nije loše rješenje, te ukoliko bi svi uradili isto i dali povjerenje bankama, finansijski sistem bi imao veće šanse da ostane dugoročno stabilan. Sa druge strane, štednja smanjuje potrošnju, te trgovina i usluge u tom slučaju osjećaju udar, a samim tim i banke koje kreditiraju firme. Dobar momenat za investicije će svakako biti investiranje u državne infrastrukture i velike korporacije koje se bave energijom, kontrolom otpada, te održivim razvojem i očuvanjem životne sredine. Svaka pa i najmanja država će u toku recesije morati da se okrene sopstvenoj samoodrživosti, povećanju proizvodnje i smanjenju potrošnje. Problem u našem regionu je ustvari nestabilna država i masovna korupcija. Države su prodale sve profitabilne  servise i proizvodne pogone, pa čak i određenu strateški bitnu infrastrukturu. Bosna i Hercegovina sa druge strane ima i nestabilno političko uredjenje koje je pored tržišnih poteskoća i globalne krize jos veća pretnja investitorima, tako da se može očekivati još manji priliv od strane inostranih ulagača, što pak ne važi za lokalne investitore koji imaju pristup ili raspolažu vrijednim informacijama.

Tržište nekretnina u regionu

Evidentna je cinjenica da je kriza sa nekretninama rapidno smanjila i potražnju, tako da je potražnja u regionu po pitanju nekretnina čak i do 60% manja od one u istom periodu prošle godine. Nezvanično, u zadnjih 3 mjeseca su cijene nekretnina u regionu niže do 10%, a očekuje se i dalji pad s obzirom da su cijene neprihvatljive u poredjenju sa trenutnim uslovima kreditiranja i trenutnim standardom građana.

Popularne alternative za ulagače

Po trenutnim svjetskim anketama višestruko se smanjio broj investitora zainteresovanih za nekretnine, a uduplao broj onih koji ulažu u dionice. Pokazalo se da investiranje u dionice kompanija koji se bave distribucijom i obradom teških metala kao sto su nikl, željezo i bakar, se višestruko vraća na kratkoročnom ali i na duguročnom nivou. Udio investitora na globalnom tržištu zlata se utrostručio u zadnjih par godina, te je velika potražnja za zlatom u januaru 2009 dovela jednu uncu zlata skoro do visine od $1,000 sto predstavlja najvišu cijenu zlata ikad, iako neki finansijski savjetnici predviđaju da će unca zlata u ovoj godini ići i preko $2,000. Generalno, skladištenje zlata za male i srednje investitore predstavlja problem, iako postoji dosta svjetskih agencija koje na osnovu kumulativnog efekta više korisnika omogućuju skladištenje i manjih količina zlata u poznatim svjetskim trezorima zlata. Činjenica je da za skladištenje jedne zlate poluge, čija težina iznosi oko 12.4kg, skladištari uzimaju i do 2% vrijednosti, dok je minimalni ulog jedna zlatna poluga, čija vrijednost danas prelazi i $400,000. Srebro je takođe vrlo intersantno za investiciju, iako nosi prilično visoku cijenu u zadnjih par mjeseci ali je u velikom porastu potražnja tako da se očekuje da će cijena srebra u toku godine definitivno ići preko $20. U toku 80-ih i 90-ih srebro naspram zlata je obično bilo u omjeru 80:1, dok je u 2000-tim omjer bio oko 55:1, ali povećanjem potraznje u zadnjih par mjeseci taj omjer se ponovo vratio na onaj iz kraja 80-tih i ide prema najvišem zabiljezenom krajem 1989 od preko 100:1. To govori da investicija u srebro, te industriju koja se bavi distribucijom i obradom srebra može predstavljati dobitnu kombinaciju za ulagače.

Ulaganje u razvoj sopstvenog posla

Dosta investitora u regionu ulaže u dalji razvoj sopstvenog posla, proširenje kapaciteta proizvoda ili usluga, jer se u tome osjećaju najkonfornije i smatraju to kao najmanji rizik, iako to nije uvijek tako. Sa druge strane investicija u granu djelatnosti za koju ne posjedujete neke insajderske informacije ili kvalitete, pogotovo na regionalnom nivou, može predstavljati fatalnu grešku, ali svakako sa dobrim istraživanjem tržišta i konkurencije uveliko se mogu umanjiti šanse od potencijalnog fiaska.

Naravno, za one sa većim kapitalom, investiciju je potrebno podijeliti na više različitih nivoa ulaganja, te uz pomoć sopstvenog finansijskog savjetnika odlučiti koji procenat investicije uložiti na mikro a koji na makro nivou, te koju strategiju koristiti. Bitno je definisati scenario za dugoročnu kamapnju, te čvrsto se držati određenih stavova i optimistički pratiti razvoj situacije.

Keš i “crni fond”

Pesimistički gledana prespektiva globalne krize, uz pomoć različitih teorija zavjere, medijskog podpirivanja i dizanja tenzija o bankrotu banka dovodi većinu malih ulagača do psihotičnog stanja i razvoja worst-case scenarija. Takva obesesija se vjerovatno može nazvati i paranojom, ali donekle i ima opravdanje s obzirom na već viđeni slijed događaja u Americi i Evropi neće zaobići i naš region, te dodatno nepovjerenje u opstanak regionalnih finansijskih struktura i državnih centara kapitala. Gotovo sve političke vođe tješe svoje sljedbenike i građane da ova kriza neće zahvatiti naš region, da bi u nekim neprofesionalnim i usputnim izjavama pokazali svoje pravo lice tvrdeći da ako dođe do određene krize oni tu ništa ne mogu učiniti jer to ni velike zemlje ne uspjevaju kontrolisati. Najkritičnije stoje zemlje u regionu koje inače imaju dodatne političke probleme na višim strukturama vlasti, koje nemaju nikakve odbranbene niti zaštitne planove ni mehanizme za kritične situacije. Posmatrajući to iz perspektive investitora, takva slika sigurno ne ulijeva povjerenje koje je potrebno da bi se investitor odlučio na ulaganje. Šta više i oni koji imaju određeni ulog shvatiće da “brod tone” i izvući će svoj dio kapitala dok su još u mogućnosti. To izvlačenje kapitala bi vrlo brzo moglo zemlje u regionu dovesti do totalnog kolapsa, kako berzi tako i državnih struktura. Kod običnih ljudi i malih ulagača to sve još više diže paranoju, te se dosta njih odlučuje na rezervisanje “crnog fonda”, te s obzirom na nepovjerenje ka lokalnim bankama, odlučuju se za keš varijantu o kome se sami brinu na ovaj ili onaj način.

Na kraju, svakom ostaje da se pobrine o sopstvenom kapitalu i odluči za određenu investiciju, dok oni koji nemaju kapital ostaju pošteđeni briga oko ulaganja, ali se bave brigama oko preživljavanja. Jedno je sigurno, ispred nas dolazi vrijeme koje će zahtjevati više od nas samih, ali to opet neće biti toliko teško kao što je bilo u toku prethodnih ratova.

Modifikovano : February 28th, 2009 Svrstano pod : Društvo i društvene nauke, Ekonomija i poslovanje Navigacija : Previous post / Next post