Studija Generation M2 koju je objavila Kaiser Family Fondacija već treća u nizu u zadnjih 10 godina pokazuje zapanjujuće statistike koliko su djeca u dobi od 8-18 godina u Sjedinjenim Državama izložena elektronskim medijima.

Rezultati ove studije vjerovatno mogu dosta da kažu i o vašoj djeci, iako su djeca u SAD izloženija medijima a i na tehnološki pristupačnijem tržištu nego djeca iz našeg regiona. Svakako, u zadnjih 10 godina se dosta toga promjenilo, na žaliost većinom na gore što govore i statistike ovog istraživanja.

Za ovu studiju ispitano je preko 2,000 djece uzrasta od 8-18 godina.

Najviše vremena djeca provedu uz TV, čak 4 i pol sata, dok zajedno igrajući igrice i koristeći računar provedu ne više od 2 sata i 45 minuta. Za štampu kao što su novine, magazini i knjige odvoje samo 40 minuta dnevno, a za filmove ni pola sata.

Intersantan je pregled prethodnih godina (grafikon iznad) gdje se vidi uduplavanje porasta izlaganja medijima u toku 2000itih. Očigledno je da je konzumerizam elektronskih medija kod maloljetnika u porastu, što se svakako može zaključiti i po profitabilnosti kompanija koje imaju tu starosnu dob kao ciljanu grupu. Generalno, gotovo svaki medij cilja na djecu s obzirom da  su oni sada postali možda glavni konzumeri određenih proizvoda kao što su iPod, iPhone ili prenosni računari (laptopi).

Ova studija je potvrdila da djeca koriste više medija paralelno (multitasking) te da 30% dodira sa elektronskim medijima provedu u multitasking okruženju u kojem prate dva ili više medija odjednom. Ono što je i očekivano jeste slušanje muzike paralelno sa drugom aktivnošću dok je na drugom mjestu korištenje računara.

Podatak o broju prenosnih uređaja takođe pokazuje da u vremenskom periodu od 5 godina (grafikon iznad) da su određeni uređaji u enormnom porastu, naročito iPod koji je 2004 posjedovalo samo 18% ispitanika starosne dobi od 8-18 godina, dok danas 76% njih je u posjedu iPoda. Nije ni čudo što Apple bilježi porast dionica i što im i uprkos finansijskoj i ekonomskoj krizi ide tako dobro. To isto važi i za druge prenosne uređaje, mobilne telefone i laptope, ali porast svakako nije toliko drastičan ali i te kako značajan.

Još jedan interesantan podatak pokazuje višestranost mobilnih telefona danas. Današnja djeca očigledno ne koriste mobilni telefon isključivo za telefoniranje i komunikaciju, vjerovanto iz razloga što je njihov budžet po tom pitanju ograničen, što pokazuje i ova statistika da 60% korištenja telefona se svodi na skoro ravnomjerno podjeljeno igranje igrica, slušanje muzike i nevjerovatnih 18% na gledanje TVa? Kao što rekoh, radi se o studiji sprovedenoj u SAD, gdje je televizija već odavno uplivala na prenosne uređaje i pristupačna putem 3G mreže i interneta.

TV je dakle i dalje medij koji uzima najveći dio vremena, kako kod djece tako i kod odraslih. Ono što razlikuje 2009 od prethodnih godina jeste povećan broj, tj. uključivanje prenosnih uređaja za praćenje TV programa. U odnosu na 2004, prenosni uređaji su uspjeli da otkinu nepunih 20 minuta od direktnog pristupa putem TV uređaja (grafikon ispod).

S obzirom da je Appleov iPod ušao u svaku poru dječijeg života, tako im danas služi i za praćenje TV sadržaja. S obzirom da su cijene pristupa i držanja signala na satelitu za gotovo sve TV stanice i mreže danas prilično pristupačno, samim tim je i broj stanica povećan gdje djeca a ni odrasli više ne mogu da se odluče koji program će da prate, pa dosta vremena potroše prebacivajući kanale (gotovo pola sata dnevno se samo prebacuju kanali).

Da li su ovi podaci zabrinjavajući? Da li nas ovakav način života vodi u desocijalizaciju i razaranje društva? Na to stvarno nemam odgovor, a debatu bih svakako ostavio psiholozima i sociolozima. Ono što smatram jeste da se spektar informacija danas širi svjetlosnom brzinom, te da broj kvalitetnih izvora informacija do sada nikad nije bio veći kao ni broj nekvalitetnih izvora.

Danas nije dovoljno imati pristup informacijama, već je potrebna tehnika i znanje kako sortirati validne od nevalidnih informacija. Čak i gigantski mediji poput CNN i NY Times nekad ne izaberu pravi izbor informacija te moraju demantovati određenu vijest.

S obzirom da je TV i dalje neprikosnoveni medij, štampana izdanja i dalje tonu na ljestvici elektronskih medija, što je još izražajnije kod djece. Interesantno je da vrijeme provedeno na računaru nije duže od sat i pol, iako ima pozitivan trend i svakih 5 godina se pomjera za pola sata više.

Internet pristup u Americi nije osiguran svakom stanovniku, kao što je to slučaj u nekim skandinavskim zemljama, ali već gotovo 60% djece ima pristup broadband internetu (internetu velike brzine sa preko 1mb/s), dok 84% djece svo vrijeme imaju internet pristup od kuće. To znači da gotovo jedna trećina i dalje ima dialup internet, što je u nekim evropskim zemljama već duže godina nezamislivo. Naš region svakako ima i veći procenat dialup konekcija (govorim o onima koji uopšte imaju internet pristup), ali je taj vid internet konekcije prilično nerentabilan, stoga procenat broadband interneta u regionu bi svakako mogao biti čak i veći nego što isprva mislimo. Za sada nisam uspio pronaći validan izvor ovih statistika, niti sam uspio naći izvještaje telekomunikacionih kompanija iz regiona, ali sa sigurnošću nivo korištenja dialup konekcija je vjerovatno okrenut na ruralna i nepristupačna područja, dok u urbanim dijelovima broadband sa sigurnošču drži primat. Ono što je sigurno nedostižno za naš region jeste procenad od 84% maloljetnika u US koji imaju pristup internetu od kuće. Kod nas nije bilo sličnih istraživanja, ali vjerujem da je broj daleko niži, iako svakako i to zavisi od regiona.

U Americi čak 33% djece ima pristup internetu iz sopstvene spavaće sobe, što je takođe značajan porast u odnosu na prethodne godine (grafikon ispod).

Iako je internet tako dostupan, ipak se ne provede toliko puno vremena online. Online aktivnosti koje djeca obavljaju su većinom bazirani na socijalnim mrežama (25% od ukupnog vremena provedenog online) poput Facebook-a, MySpacea, Twittera i ostalih. Chatovanje se svodi na 13% ukupnog online vremena, s obzirom da su socijalne mreže integrisale i IM alate koji omogućavaju i real-time chat, tako da u IM komunikaciju najviše ulazi MSN, Yahoo i AOL messangeri. Interesantno je da je do sada primarno igranje online igrica palo na 2 mjesto iza socijalnih mreža, vjerovanto takođe iz prostog razloga što socijalne mreže nude i tu vrstu zabave. Video portali poput YouTubea uzimaju definitivno svoj dio kolača, tako da gledanje zanimljivih i smiješnih videa djeci po ovoj studiji uzima 13% internet vremena dnevno. Email kod maloljetnika je očigledno OUT, kao i razgledanje fotoalbuma, što vjerovatno više preferiraju starije generacije.

Iako je igranje računarskih igrica po ovoj statistici ne konzumira toliko vremena kod maloljetnika, ipak je u porastu od gotovo pola sata u odnosu na statistike iz 2004. Djeca danas utrose 1h:13min igrajući video igrice i to većim dijelom koristeći igračke konzole kao što su Sony PlayStation i Nintendo Wii.

Igrice ne igraju samo dječaci, već to rade i djevojčice. Online tržište je puno igrica koje su isključivo prilagođene i namjenjene djevojčicama, čak i po uzrastima, od WebKinza do GaiaOnline koji se bave oblačenjem avatara i “uzgajanjem” kućnih ljubimaca. Socijalne mreže su takođe spoznale da su online igrice jedan od metoda da se korisnici kako privuku tako i zadrže. Web je pun RPG igrica i virtualizacija realnih i nerealnih svjetova.

Dečki provedu gotovo duplo više vremena igrajući se na konzolama i računaru, dok djevojčice ipak utroše 50 minuta dnevno na svoje igrice koje većinom igraju putem prenosnih uređaja. Dječaci su i dalje neprikosnoveni gospodari konzola i na njima provode i najviše vremena (grafikon ispod).

Činjenica koja je zabrinula većinu stručnjaka jeste opadanje u čitanju štampanih medija. Razlog za to je vjerovatno i ovo digitalno doba, gdje djeca domaće zadatke rade na računaru već godinama, samim tim imaju pristup na biblioteke i baze podataka školske literature koja je u digitalnom obliku, s toga nije ni čudo da vrijeme odvojeno za čitanje štampanih medija iz godine u godinu pada.

Knjige se i dalje čitaju, vjerovanto zato što se radi o školskoj literaturi, te definitivno čitanje knjiga svih vrsta u štampanom izdanju i dalje ostavlja veći utisak nego u digitalnom formatu. Magazine i novine su zamjenili digitalni formati, RSS feedovi, Twitter i ostali online alati bez kojih danas nove generacije (a bogami i neke stare) ne mogu provesti dan. S toga me uopšte ne iznenađuje ova statistika, dok pojavom Harry Pottera i sličnih avanturističko-fantasy knjiga, raste i želja djece za čitanjem, a samim tim i promocija čitanja knjiga u štampanom izdanju, što je vidljivo i na ovoj statistici za 2009.

Generacijski, starija djeca, koja već ulaze u tinejdžerski status, provode i više vremena uz elektronske medije, i to čak u nekim situacijama i duplo više od svojih mlađih sugrađana. Tako recimo djeca od 11-14 godina provedu preko 5 sati ispred TV-a, dok djeca od 8-10 provedu sat i pol manje. To isto važi i za druge medije. Interesantno je da djeca od 15-18 godina su nešto manje eksponirana medijima od generacije od 11-14 godina. Razlog za to su vjerovatno veće obaveze i odgovornosti u školi i okolini, koje im ne ostavljaju puno prostora za medijsku razonodu.

Vrijeme aparthejda je u Americi već odavno okončano, međutim posljedice su vidljive i u ovom primjeru. U principu prosjek dužine vremena koje djeca provedu izlagajući se medijima podižu afroamerikanci (da nekog ne uvrijedimo sa crnci?!), kao i hispanjolci koji prednjače u korištenju medija. Očigledno je da su bijelci više orjentisani ka zalaganju u školi nego medijima, te je zbog toga evidentna razlika od gotovo 5 sati u odnosu na djecu sa afroameričkimi hispanjolskim porjeklom evidentna. Razlog za to je i veći nivo obrazovanosti i svjestnosti roditelja kod bijelaca u odnosu na druge rasne pripadnosti. To su sve faktori koji sigurno utiču na korištenje medija od strane maloljetne djece.

Što se škole tiče, 31% djece je potvrdio da dok radi domaće zadatke paralelno “konzumira” i neke elektronske medije, a to je većinom TV. Interesantno je da je TV u u gotovo pola domaćinstava upaljen čak i ako ga niko ne gleda, što su potvrdili i sami roditelji ispitanika.

Kako vrijeme odmiče, tako su i roditelji liberalniji prema svojoj djeci. Grafikon ispod pokazuje kako većina roditelja nema nikakva pravila o konzumaciji medija, a medij sa najvećom restrikcijom je računar, usko praćen sa video igricama pa tek onda TVom. Za konzumiranje muzike gotovo da nema restrikcija.  Očigledno je da roditelji ne mogu više ni sami sebe obuzdati tako da je teško djelovati na djecu koja prate ono šta odrasli, pogotovo njihovi roditelji rade.

Medijska ovisnost je još jedna fraza koja se često provlači kroz medije, iako mediji koji žive od takve ovisnosti ne forsiraju baš pretjerano često takve teme, iako je primjetno da televizija koja ima najveći udio u svemu tome i koja ima najširi spektar uticaja kako vizualnog tako i audio, na cijelu okolinu, s vremena na vrijeme provuku tezu o štetnom uticaju računara i video igrica na djecu, a rijetko kad potežu nož sami na sebe i ne pričaju o televiziji kao glavnom i odgovornom medjiu koji uzima veliki prostor u životima kako mladih tako i odraslih.

Ove statistike pokazuju da je budućnost elektronskih medija zagarantovana, a naša sudbina zapečaćena. U budućnosti većina medija će biti integrisana u jedan mobilni uređaj koji će nam interaktivno omogućavati komunikaciju kao i direktnu mogućnost da sudjelujemo u TV emisijama, razmjenjujemo mišljenja sa drugim učesnicima a možda biramo i glumce koji će glumiti u određenim filmovima, ili pak prilagođavamo scenario filma našoj mašti real-timeu.

Mašta će svakako imati sve veći i veći uticaj na medije, a mediji će nuditi sve više i više interaktivnosti i modularnosti za korisnike. Na kraju ostaje da se svi zajedno preselimo u virtualni svijet i zaboravimo sve ono što nas okružuje (po primjeru Second Life-a).

Kompletan PDF dokument ovog istraživanja možete skinuti ovdje.

Dozvoljena distribucija uz pripisivanje zasluga InfoRepublic.org!

Modifikovano : January 25th, 2010 Svrstano pod : Društvo i društvene nauke, Ostalo, Zabava Navigacija : Previous post / Next post