Socijalni (društveni) mediji su skup alatki za razmjenu informacija primarno među korisnicima Interneta. Takodje, socijalni mediji su jedan od najvažnijih metoda za promociju i marketing putem weba danas.

Postoje određena pravila za korišćenje socijalnih medija, odnosno ono što treba i što ne treba raditi. Ova bi se pravila još mogla nazvati dobrom i lošom praksom u socijalnim medijima, koje su tema ovog članka.

Mnogi korisnici prave greške i sebi od potencijalnog saveznika, prave najgoreg neprijatelja. A socijalni mediji upravo mogu biti oboje od toga.
Teško je naravno jasno odrediti šta je dobra praksa, a šta ne, pogotovo uzevši u obzir dinamiku web trendova. Jedno pravilo koje važi kao postulat dugo vremena, može preko noći postati zastarjelo iz mnogo razloga. Na primjer više nije efektivno i ne donosi željene rezultate ili ga koriste gotovo svi te dolazi do zasićenja i potrage za novim rješenjima.

Ipak, postoji nekoliko opštih pravila, koja se više kao zdravorazumska rješenja mogu primijeniti na socijalne medije. Cijeli post

Phishing email, kako ga popularno zovu i čiji naziv aludira na “pecanje” (fishing), je globalni naziv za kriminalni pokušaj otuđivanja senzibilnih informacija, kao npr. brojeva kreditnih karitca ili šifri i korisničkih naloga bankovnih internet pristupa, gdje pošiljalac lažnim predstavljanjem i kamuflažom pokušava da iznjedri senzibilne podatke od korisnika.

Naravno, Phishing je u uskoj sprezi sa SPAM-om, te osobama i kompanijama koje distribuiraju milione email adresa bez znanja vlasnika. Svakako to je začarani krug u koji su umješane i velike korporacije, te underground skupine hackera i profesionalnih SPAM-era većinom stacioniranih na Istoku (Kina, Rusija), gdje zakonske regulative ne pokrivaju sajber kriminal kao što je to slučaj na Zapadu. Cijeli post

U današnje vrijeme Internet je jedini elektronski medij koji interaktivno omogućuje korisniku dostupnost svih vrsta informacija u svakom obliku. Naravno, u toj džungli informacija nije lako doći do korisnih informacija, naročito za korisnike koji ne poznaju osnovne tehnike pretraživanja interneta te ne umiju da razlikuju vrijednost i kvalitet informacije. Taj fenomen je podjednako izražen u razvijenim i manje razvijenim zemljama. Šta više, u siromašnim zemljama, obični građani teže dolaze do pristupa internetu, dok u nekim radikalnijim okruženjima, vlasti kontrolišu i cenzurišu protok informacija. Cijeli post